Na staklu se najčešće mogu javiti tri vrste kondenzacije:
- Površinska kondenzacija na unutrašnjoj strani nastaje ako je relativna vlažnost u prostoriji velika i/ili ako je temperatura na unutrašnjoj strani stakla niska, pri uobičajenim uvjetima u prostoriji (grijana zgrada bez konkretnog izvora vlage) – ova vrsta kondenzacije vrlo rijetko nastaje kada postoji dvostruko staklo sa vrhunskim karakteristikama i sa toplinskom letvicom.
- Površinska kondenzacija na vanjskoj strani ponekad može nastati u zoru na dvostrukom staklu vrhunskih karakteristika, ali samo nakon vedrih, mirnih noći, pod slijedećim uvjetima – s obzirom na toplinsku izolaciju visokog učinka dvostrukog ili trostrukog stakla, vanjsko okno se hladi do točke kada se na vanjskoj strani formira kondenzacija. Ovo je privremena pojava i dokazuje izolacijsku učinkovitost stakla.
- Kondenzacija unutar dvostruke staklene jedinice – djelotvornost sredstva za sušenje i vodootporne barijere određuju životni vijek stakala. Ako sredstvo za sušenje prestane biti djelotvorno ili ukoliko brtvena masa više ne osigurava hermetičnost, kondenzacija će se stvoriti unutar staklene jedinice i ona se mora zamijeniti.
Pored temperature, vlažnost zraka u radnoj ili dnevnoj sobi predstavlja jedan od najvažnijih elemenata koji utječu na atmosferu koja je ugodna za život i rad. Ukoliko je sadržaj vlage u prostoriji nizak, respiratorni trakt se suši i to izaziva stres. Visoki sadržaj vlage također je nepogodan. Idealne granične vrijednosti vlažnosti su između 30 i 65 % relativne vlažnosti.
Tekst preuzet iz časopisa: Prozori & vrata
Autor: Dr Dragan Škobalj